POSLANICA GRADONAČELNIKA Prvi mandat i šest mjeseci drugog mi je proletjelo kao da nisam ni bio gradonačelnik

Poštovani građani grada Dubrovnika,

kada sam preuzeo ovu dužnost mogao sam očekivati sve, i da će biti naporno, i da ću imati puno posla, i da neću znati gdje mi je glava od silnih obaveza. Ono što ni u najluđim snovima nisam mogao zamisliti je to da će posao gradonačelnika ići toliko lako, bez prepreka, dilema, da sada samo mogu kazati kako mi je prvi mandat, kao i pola godine drugog mandata, toliko brzo proletio da se osjećam kao da uopće nisam ni bio gradonačelnik!

Sve što sam do sada radio u životu mi je, moram priznati, bilo neizmjerno teže nego uloga gradonačelnika grada Dubrovnika. Čini mi se da je sve ovo jedna toliko uigrana mašinerija da ja ovdje i nemam neku posebnu ulogu. Možda kao neki supervizor recimo? Mada je i to teška riječ. Više se osjećam kao neki promatrač tijeka povijesti, svjedok jednog vremena, da, često i kao nijemi svjedok! Kao da me svo vrijeme neka nevidljiva ruka vodi bez greške, bez umora, bez straha i pauze za wc, pokazuje što trebam raditi.

Da li je to božja providnost? Ne znam, jer ipak skromnost mi brani sebe svrstavati u ljude koji su po nečemu posebni. Ono što je sigurno je da se radujem idućim godinama i dočekujem ih sa ogromnim olakšanjem i bez stresa, sada kada znam da ovaj posao ne iziskuje preveliki napor. Potrebno je samo imati talent da, ponekad u životu, saslušaš umjesto da srljaš, delegiraš umjesto da preuzmeš sve na sebe, i generalno pustiš da te posao, pa i život, sam nosi. To su ujedno i savjeti koje bih dao i građanima grada Dubrovnika koji žele izbjeći stres, preopterećenje i nervozu na svojim poslovima, pa i životima.  Živio Sveti Vlaho, živjela Dubrovačka republika, živio HDZ i Torcida Mokošica!